Svako od nas je ponekad osetio ljubomoru, ispoljio je na određeni način. Ljubomora je vrsta straha koji individua oseća kada procenjuje da postoji opasnost da osoba koju voli zavoli nekog trećeg. Reč ljubomora sastavljena je iz reči ljubav i moriti. Ovo ne znači nužno da je svaka ljubavna patnja isto što i ljubomora. Osoba može osećati strepnju i strah od gubitka ljubavi, ili žalost ukoliko je ostavljena, ali ne mora biti ljubomorna (Milivojević, 2007).

Ljubomora se javlja još u ranom detinjstvu. Naročito je izražena kod dece koja su dobila mladjeg brata Ili sestru. Ljubomori prethodi osećanje ljubavi. Dete prvo shvata da ga roditelj voli, da bi moglo da se uplaši da će neko preoteti roditeljsku ljubav. Ono što se opisuje kao dečija ljubomora obično u sebi sadrži elemente separacionog straha, zavisti i mržnje. Kada govorimo o ljubomori obično je povezujemo sa osećanjima tuge, straha, besa. Ono što je potrebno razlučiti kod ljubomore jeste da se ona javlja u četri osnovna sklopa osećanja i ponašanja: ljutnja-napad, mržnja-uništenje, tuga-povlačenje i strah-ugađanje. 

Sklop ljutnja-napad 

Ljudi koji pribegavaju ovom sklopu imaju za cilj da zastraše, oteraju ili ponize rivala. Ljutnja i bes mogu biti direktno izraženi ili na suptilniji način koji bi ponizio rivala i na taj način pokazao svoju superiornost. Ponekad se ljutnja izražava i prema partneru zahtevajući od njega iskupljenje. Ukoliko ovakvo ponašanje nije funkcionalno dolazi do ekskalacije besa, pa čak i do fizičkog nasilja. 

Kontraljubomora je soficistiraniji oblik sklopa ljutnje – napada u kojima se osoba služi raznim taktikama kako bi kod partnera izazvala osećaj ljubomore. Tada u partnerskom odnosu kod oba partnera dolazi do ispoljavanja ljubomore. Kada dodje do određene granice, ciklus se prekida i partner koji je u većem strahu počinje sa izražavanjem ljubavi. 

Sklop mržnja-uništenje

U sklopu mržnja-uništenje osoba postaje destruktivna  i svoju destrukciju može usmeriti ka partneru ili rivalu. Subjekt fantazira o osveti o uništenju rivala ili partnera zbog izdaje.

Sklop tuga-povlačenje

U ovakvom odnosu osoba oseća tugu koju ponosno pokriva. Iako u ovakvom skopu osoba prepušta partneru izbor, cilj je izazivanje osećanja krivice kod partnera. Osoba pribegava samouništenju koje može kulminirati pokušanim ili stvarnim samoubistvom. 

Sklop strah-ugađanje 

U ovakvom odnosu osoba vođena strahom čini sve kako bi zadovoljila voljenu osobu. Cilj je pokazati parneru šta gubi u slučaju napuštanja.

Sva ova ponašanja mogu biti adekvatna i neadekvatna, kao što i osećanja ljubomore mogu biti adekvatna i neadekvatna. Ljubomora može biti adekvatna kada se javlja se u onim situacijama u kojima postoji mogućnost gubitka partnera i ona se izražava na društveno prihvatljiv način. Ljubomoru koja je reakcija na stvarnu situaciju možemo označiti kao reaktivnu ljubomoru, za razliku od fantazmatske ljubomore koja je reakcija subjetove fantazije o realnoj situaciji. 

Nekada je teško ne samo subjektu već i terapeutu da razluči razlike. Ono što je bitno jeste da, bez obzira na uzrok, osoba reaguje na konstruktivan a ne destruktivan način. Živeti sa ljubomorom ili ljubomornim partnerom nije nimalo lako. Ponekad ljubomora dovodi i do  većeg zalaganja u vezi i može biti korisna. Ukoliko osetimo da nam ljubomora smeta bilo kao naše ili osećanje partnera usmereno prema nama, potrebno je obratiti se psihoterapeutu. 

Ono što svi možemo da uradimo jeste da radimo na svom samopouzdanju i na komunikaciji sa partnerom. Komunikacija mora biti otvorena i sa što manje kritika usmerenih na ponašanje a ne na ličnost. Da bi poboljšali sliku o sebi, nagrađujte stalno sebe, napravite spisak stvari koje radite dobro i koje vam se sviđaju kod Vas. Dodajte svakog dana po jednu stvar na spisak. Počnite da pravite kolekciju zlatnih markica i poklanjajte ih sebi svaki put kada uradite nešto sa samopouzdanjem. Ponavljajte sebi koliko ste dobri u nečemu i koji su Vaši aspekti dobri. Ako osećate da suviše zavisite od drugih, obrnite situaciju – zamislite sebe u situaciji da drugi zavise od Vas. Kada budete spremni, počnite da radite ono što ste zamišljali. Testirajte sebe i svoje sposobnosti. Naučite neku novu veštinu, donesite odluke koje Vam se dugo motaju po glavi, uradite za sebe nešto što ste uvek prepuštali drugima da rade umesto Vas. Samopouzdanje ne znači nužno odsustvo ljubomore, ali može povećati stepen tolerancije kod osobe. 

Literatura: 

Milivojević, Z. (2007). Emocije, psihoterapija i razumevanje emocija. Psihopolis 

Dzejms, M. i Dzongvard, D. (2008). Životni pobednik. Psihopolis