- Dobar dan,imam problem ja se iskreno nadam da su to opsesivne misli. Da zapravo ja nisam takva. Muče me već 5 mjeseci misli kako sam ja lezbejka i uz te misli ide ogroman strah. Sada se već strah smanjio ali opet postoji ta briga da ne postanem to. Prvi put su mi se javile te misli kada sam bila u izlasku i komentarisale su sestra i drugarica kako je neka djevojka lijepa i u tom trenutku je u meni bio ogroman strah kako sam ja pomislila da je lijepa,ja sam lezbejka. Tu noć nisam nikako spavala strah je bio sve veći i veći. Da napomenem ja imam dečka 3 godine. Ako moze neko da mi odgovori da li su to opsesivne misli jer tipa 5-6 dana ne razmišljam o tome onda se opet vrate misli i strah.Hvala unaprijed na odgovoru.Na početku me je bilo strah ući u matket gdje su većinom cure,na izlaske nisam ni pomišljala jer me je i toga bilo strah.Imam 22 godine i ja koja nikad nisam imala takve misli i gdje sam bila protiv toga.Opet imam brigu jer se taj strah smanjio ,nije kao prije a misli su i dalje tu,sve mislim da sam na to postala😞
Ako moze neko da mi odgovori,značilo bi mi?
u ovakvim slucajevima je najcesce problem nespremnos za neki dublji odnos. da li je veza ozbiljna a vi nespremni z adlaje? jer lezbejska opsesivna misao vbi vas spasila jer jeli vasa veza je zapravo laze, jer vi ste "gej" orjentaicje.
to bi bila poruka neka generalno, sigurno da je jako personalnija i konkretnija ali ja ne poznajem vas problem pa da budfe p percizniji.
inace gej niste, misao je opsesivna i vi imate opsesivne mi sli i puno ruminacija
@zarko-petrovic Znate kako ja sam oduvijek maštala da budem mlada mama,da imam svoju porodicu muža, i onda odjednom te misli.
Mene buni sada to sto nisu toliko jake misli kao na početku i kada dodju ne bude me strah, jesam li ja onda gej.
Malo me buni vas odgovor, jesu li ovo opsesivne misli ili nisu
Pozdrav Nikolina, kao što je kolega Žarko rekao, u pitanju jesu opsesivne misli.
Na žalost, ništa što Vam mi ovde ne možemo reći ne može smiriti situaciju na neki adekvatniji način, ili na način koji biste Vi želeli.
Najbolje bi bilo posetiti psihoterapeuta, ili ako su misli previše uznemirujuće psihijatra, koji će propisati određen tretman, nakon koga biste se Vi javili psihoterapeutu i krenuli sa psihoterapijskim procesom.
Misli preispitivanja uznemiruju, ali je cilj psihoterapijskog procesa zapravo videti šta je ono oko čega se preispitujete i šta je sve tu uključeno. Preispitivanje seksualnosti je češće nego što možda mislite i psihoterapija Vam može pomoći kada su ove stvari u pitanju.
@nemanja-zajkeskovic Znate kako na početku su misli i i strah bili dosta veći,sada kada je prošlo 5 mjeseci i dalje su tu misli,budim se sa njima ali nema toliko straha.Pa se i zabrinem ako nema straha da sam ja to postala.
I da vas pitam ako su mi opsesivne misli vezane za to ,da li ja mogu posle nekog vremena postati to?
Izvinite mozda sam smaram, inače sledeće sedmice sam planirala otići psihologu na razgovor pa ću vidjeti dalje sta će mi reći.
Šta ste Vi i šta Vi možete da postanete ne može niko da Vam kaže, niti da Vas time uteši i ubedi. Sve je to kratkog daha i preispitivanje će se javiti ponovo.
I da "priznate" sebi da ste gej ili da ste biseksualni, uznemirenost na ovakve ideje će još uvek biti tu. To je ono što se najčešće sreće.
Imajući u obzir da su u pitanju opsesivne misli, tretman treba početi što pre jer narušava Vaš kvalitet života. Psihoterapijski pristup bi bio najpoželjniji.
Znate kako sada su te misli jos uvijek tu ali nemam nikakvog straha,postala sam hladna na te misli
I da zaboravila sam reći da mi srce konstantno ubrzano kuca kao da sam trčala,i kada sjedim kao da me guši malo
kada prestane strah to je dobar znak.
@zarko-petrovic Ali onda mi nije jasno zašto su misli jos uvijek tu i zasto izgleda kao da ja to zelim iako ja sebi govorim da to nisam ja ,i da ja to neću biti.
Ne znam zasto poslije tolikog straha da ne postanem to, nemam strah i kada mi se počnu pojavljivati slike u glavi mene i zenske odobe kao da ja to prihvatam al zapravo ja neću to da budem i kao da mi neko govori da sam to, stalno mi se plače.
Sinoć sam gledala ljubavni film sa dečkom, toliki nemir je bio u meni dok je film trajao.
Ne jedem nista, uzmem zalogaj i ne mogu vise. Stalno bih da spavam, a kad zaspim budim se stalno.
Od kako se probudim misli su mi kako sam ja to postala sve dok ne zaspim.
Osjećam da vise nemam snage, misli su me toliko iscrpile.
Osjećam kao da kad kazem nisam to , misli idu suprotno.
Ja koja sam oduvijek govorila kako jedva čekam da imam svoje dijete i da se udam,vidjela sam se u braku sa svojim dečkom,kao da se to sve izgubilo..😞
Imam jos samo ovo pitanje i neću vas vise smarati.
Da li ove opsesivne misli mogu dovesti do toga kad mi počnu slike po glavi da izgleda kao da ja to hoću, pa onda počnu pitanja u glavi sto nemam strah,pa mozda sam ja to postala i onda čim pomislim da ja to mozda hoću,da to sigurno nisu opsesivne misli počnem plakati i onda govorim ako ja to postanem kako ću se ubiti.
Brine me to zasto nemam vise strah kao na početku?
I da li zbog ovih opsesivnih misli mogu postati hladna prema dečku,kao da me vise ne privlači?
Haos mi je u glavi od pitanja sta ako sam ja to oduvijek samo sam sad skontala,sta ako nisu opsesivne misli nego moja zelja,sta ako.... Imam osjećaj da su me izmorile misli evo već pola godine 😞
Isla sam kod psihologa, rekao mi je da imam anksioznost i opsesivne misli.
I da ujutru čim oči otvorim nemir je u meni,preko dana se pojavi pa prodje i sve tako.