Od kad znam sa sebe imam poremecaj govora,mucanje.Radio sam dijagnostificki test kod dobrog logopeda pre oko godinu dana,i ispalo je da po tezini imam neki srednji oblik ali potisnuti,sto znaci da cu toliko da glumim,menjam reci i sve ostalo samo da ne zamucam u drustvu,bolje receno razvio sam izbegavajuci oblik ponasanja,izbegavam da pricam kada mucam gotovo u 80% situacija pa makar i bio cudno shvacen,jer mi se u odredjenim situacijama javlja toliki strah od govora,i jos veci strah da se ne primeti koliko zaista mucam, da je to haos...Bukvalno ne znam dal da pre idem kod logopeda ili psihijatra.Zbog tog problema mi je samopostovanje nisko,kao i samopouzdanje naravno...Prijatelje imam ali niko ne zna koliko stvarno mucam,i cesto sam suzdrzan u drustvu sto mi trosi energiju pomalo,i pricam samo onda kada sam siguran da necu nikako,ili necu mnogo zamucati,pa mi je zato malo teze da gradim prijateljstvo na visi nivo,ali eto uspevam...i kao da nikad ne mogu da budem ja onaj pravi "ja",jer ako budem bio ja i pricao iz emocija,i ono sto zaista zelim da kazem imacu blokade i tikove a to je jel "drustveno neprihvatljivo" ispascu cudan i smesan pa zato gledam da to pod svaku cenu izbegavam a tim problemom ne skrecem paznju na sebe,pogotovo na javnim mestima pred dosta ljudi,punim kaficima itd,itd.Kao malom mucanje mi nije toliko pravilo problem (do kraja osnovne skole recimo) jer su druzenja sa drugarima bilo kroz igru vecim delom, a u tom periodu se naravno nije zahtevalo da profesionalno funkcionesem u socijalnom smislu ako me razumete,pa mi je to lakse padalo i mucao bih najvise uglavnom kada bih odgovarao na casu...A kada je dosao pubertet ,samim tim i zahtevniji socijalni,emotivni i prof. socijalni odnosi,povukao sam se skroz u sebe i potonuo u anksioznost,depresiju i sve to..Danas sam se oslobio nekim delom toga,i poceo na silu da razbijam te strahove,ali strah od govora je i dalje tu u velikoj meri,socijalnu fobiju nemam,ali nisam ni daleko od nje...Koji je vas savet,da li ste imali iskustva u radu sa nekim ko ima govornu manu i kako ste mu pomogli?..Moram i napomenuti da osobe koje me znaju,ne mogu ni da predpostave kolike strahove od govore imam, i vrv bi rekli da delujem sasvim redovno,ali eto samo ja znam kako se osecam...Hvala na odgovoru! 🙂
@ana-mitrovic Upravo tako,kao i sto mucanje nekad izaziva nenamerne pokrete tela(grcenje,stezanje,trzaji),pa su mi situacije u guzvama i gde trebam da pazim,ili brzo nesto da kazem veoma teske i komplikovane...Takodje kao i razgovor sa autoritetima ili sa nekim koga ja smatram bitnim i popularnim,gde gotovo i neko ko nema govornu manu ima problem i strah.Sustina svega je da ja sebe ne prihvatam kao osobu sa govornom manom i to vesto potiskujem ,sto izgleda pravi jos veci problem i tako reci gomila strah na strah,jer verujem da osobe koje mucaju a tako i pricaju pred drugima imaju manji problem u socijalnom smislu,tj makar ne razviju izbegavajuci oblik ponasanja ali kompleks zbog takvog govora ipak verovatno ostane...Cak sam i procitao negde da na primer dve osobe koje mucaju mogu se veoma razlikovati,na primer da osoba sa vecim stepenom mucanja moze imati zaista dobar drustveni zivot,dok druga sa manjim veoma los,sto govori da kako ce mucanje uticati na nas same,zavisi od nasih urodjenih osobina,crta licnosti pa i samog okruzenja.Vama hvala mnogo na savetu,razmislicu jos kako i sta,pa ako se odlucim sa neki vid psihoterapije javicu se,a logoped mi je izgleda najpotrebniji.Pozdrav!
@ana-mitrovic Tako je! 🙂