Poštovani, Imam pitanje i već dugo tragam za odgovorom pa se nadam da ćete mi moći barem okvirno pomoći. Kao mala sam doživjela nasilje u porodici, nije se odnosilo direktno na mene…već na moje roditelje. To je osavilo posljedice, kao i maltretiranje od strane ucenika dok smo bili niži razred. Roditelji su se razveli, sav teret je ostao na meni…domaćinstvo i to. Živim sa bakom, dedom, tatom i sestrom i često je galama kući. Sve to je toliko stresno i često eskalira. Ja sam se povukla u sebe i postala samsamoj sebi nepodnošljiva. Teško mi je u društvu jer ne mogu biti srećna. Čim budem, dođem kući i uvijek iskrsne neki problem. Po prirodi sam umjetnik, volim drugačije stvari a samim tim drugačije i razmišljam. Imam osjećaj da me moje sadašnje društvo ne razumije i pokušavaju da me trgnu iz tog mog “bunila” i otuđenosti. Molim Vas za savjet…bojim se da ću izgubiti kontrolu.
postovana
mnogo je nepoznanica, koliko godina imate koja je situaicja da li mozete da se odaljite, da li imate perspektivu u poslu skolovanju, da li imate momka partnera ?
nista drugo trenutno ne mogu da vma kazme osim da zapamtite da sve prolazi, dobro prolazi a i lose porlazi. trpite i gledajte kako da dodjete do izlaza..sta god on to bio
Imam 19 godina, upisala sam fakultet i u tome vidim jedini izlaz. Da ucim i odem sto prije. Nemam momka, i to mi ponekad tesko pada jer se osjecam bezvrijedno i nepozeljno. Ynam da ce proci, samo predugo cekam...vec skoro 10 godina...
postovana
izgleda da ste lepo procenili, nadam se da ste upisali nesto sto je perspektivno i trazeno na trzistu rada. skoncentrisite se na knjige zavrsavanje fkulteta.
obratite paznju da kad naidjete na smetnje i ometanje unutar porodice d avidite kkao da ih izbegnete,neutralisete zaobidjete-npr ucenje van kuce u biblioteci il icitaonici
Svaka trauma koju imamo utiče na nas i menja nam način na koji vidimo svet i kako na njega reagujemo.
Vi ulažete veliki napor i uspevate da funkcionišete, da srudirate, da živite... Biće neophodno da se trauma koju ste preživeli integriše, osmisli, zatvori da biste došli do toga da više ne zahteva i ne odvlači energiju, da ne određuje reakcije. Ovo nije lako i moja preporuka je da nađete terapeuta ili grupu podrške da biste to što bezbolnije uradili. Raspitajte se o besplatnim svetovalištima za studente i drugim resursima koji su Vam dostupni.
Pozdrav!