Pozdrav,
Imam 23 godine i odavno prolazim kroz tu neku krizu postojanja.
Nekom logikom,jedinka kad shvati da postoji ona se samounisti. ( Zamislite elektrone koje odrzavaju bateriju,sta bi uradio jedan elektron kada bi shvatio da je elektron ?,Da li bi se okrenuo i pogledao u druge elektrone? Da li bi se unistio ? Da li bi se morao nastaviti pretvarati da ne zna da postoji da bi mogao da odrzi red i funkciju baterije ? )
U svakom slucaju mislim da zato i nastaje vecina psihickih problema,jer niko u sustini ne zna sta radi u ovom zivotu,samo rade ono sto im je receno,kopiramo kopirano i sastavljamo se od djelica drugih djelica dok ne shvatimo da to nije ono sto mi zapravo zelimo.
Odazivamo se na skrabotinu na papiru i tvrdimo da smo to mi,da smo mi to jedinstveno ime,ta individua,trudimo se da budemo originalni a ne shvatamo da zapravo postojimo unutar nas i da koristimo tjelo i nasa cula da bi otprilike mogli da shvatimo sta se desava.
Uglavnom,dosao sam do nekog zakljucka pa me zanima sta vi mislite o tom.
Da li smatrate da je depresija nuzna u jednom covjekovom postojanju?
Svijest se toliko razvila da ce se svaki covjek prije ili kasnije zapitati od kud on ovde na ovom svijetu,to ce stvoriti rupu u koju ce on upasti ali kad izadje iz nje,zapravo ce moci da shvati pravu vrijednost zivota ili ce se ubiti,mislim da je dualizam neizbjezan,tacnije,da covjek mora da osjeti taj mrak da bi mogao da dodje do svjetla.
Da ne znamo sta je noc,ne bi mogli da imenujemo dan.
Isto tako mislim da ako covjek ne bude imao kontrolu nad svojim mislima i ako ne bude shvatio dualizam kako treba,moze razviti depersonalizaciju,anksioznost i ostale stvari koje su proizasle iz nekontrolisanih misli.
Da li mislite da covjek treba da drzi mrak i svjetlo kao dva psa na lancu? ( Bjelu i crnu dogu recimo ),jer ako gledamo na nase postojanje kao na internet,nasa unutrasnjost i nase misli su deep web i mozda bi ljudi trebali da shvate da su oni ti koji su u kontroli,jer sve sto postoji,postoji jer nase misli mogu da spoznaju postojanje.
Hvala unaprijed,
Lijep pozdrav,
psotovanje
vas post je osvezenje za omje oci i usi, dopada mi se vasa introspekcija al ibih voleo da jedovedete ovu misoa i filozofiju do kraja. ako imatevremena kupite knjigu Jalom "gledanjeu sunce"
prvo nistejedini koji se pita ovakve stvari ,mudir ljudi imaju moc da psotavljau teska pitanja, nedokuciva, da time izazovu STRAH u sebi i da se pred tim strahom zbune. ovde se mozda radi o dve stvari.
Prva je zivotna potreba da se nadje smisao, egzistencijalistickasmisao zivota. tu psihologija mzoe da vam da neke smernice, moze religija, moze zivotno iskustvo mudrost generalno je zvezda vodilja.
Druga stvar je ocigledan skriveni strah do smrti koji se manifestuje skriveno krzo vasu"spoznaju". da lepo je ziveti slep i naivan ali kada bi atom postao svestan svog postojanja verujem da se ne bi zacudio vec bi uzivao u svojoj ulozi. njegova uloga nosi takodje magiju superpozicije i mislim da bi mu ta spoznaja bila dovoljna.
zato i vi spoznajte vasu magiju, vas smisao, ili bar trazite i onda cete moci da izzivite ispunjen zivot.
hvala jos jednom na divnom postu i sto se pitate ove stvar.
Egzistencijalne krize su uobočajene u nekim životnim periodima. Neke nam budu lakše, neke teže. U mom iskustvu sa klijentima teže budu one koje se nadovezuju na krize identiteta, ao vo što ste opisali meni najviše liči na tako nešto.
Mislim da kod vas može da bude korisno da uđete u iskustvo, da doživite te stvari o kojima tako kvalitetno mislite. Da testirate iskustvom i da vidite gde ste posle tih iskustava i ko ste posle njih. Ideje su za promišljanje (i to je divna, korisna stvar), a život je za proživljavanje (ako ste spremni za to).
Uz to moj predlog (koji ide u potpunosti iz mojih ličnih afiniteta), je da vežbate mišljenje u pravcu integrisanja tog crnog i belog koje tako jasno vidite. Dihotomije su jednostavne i deluju jasno, to nam je prvi način organizovanja doživljaja i pravljenja smisla, kako se razvijamo mišljenje ide ka tome da može da osmisli komplikovanija iskustva i pojave a Univerzum je jedinstven i nijansiran, pre nego podeljen na smisao i besmisao, dobro i loše, pametno i glupo, lepo i ružno, crno i belo.
Pozdrav!
- To sam i ja imao i još me prati samo sam ga potisnuo. Da bi mogao da živim rekao sam sebi da čoveku nije dato da zna smisao svoga postojanja i postojanja svemira, ne i da ga nema. Teško je tako živeti i osećam da će to opet buknuti, samo sam ga odložio nadajući se da će mi se nekad otkriti smisao svoga postojanja. Bez toga život je životarenje, živim od danas do sutra. To mi se najjače javilo oko 30 god.
- Tostoj govori o tome u Ispovestima.
citajte i tragajte.
Justin Popovic o tome pise dosta u svom delu "Urvine" takodje mozete istraziti razlicite pravce, egzistencijalizam se dosta bavi tome