Pozdrav, kao mala sam padala u nesvest kada vadim krv. Pre nekih 6-7. God. Ponovo padnem u nesvest, jer je jedna devojka vadila krv. A pre nekih 3god. Isto tako padnem u nesvest jer mi je otac vadio krv. Imače imam 27god. Sada kada neko spomene vadjenje krvi ili tako nešto, ja se cimnom, počnu dlanovi da mi se znoje, da se znojim po licu, da nemam vazduha ... Kada negde idem uvek imam strah da li će neko da pomene vadjenje krvi i da će nešto da mi se desi. I kada sam na ispitu ne mogu da se skoncentrišem, uvek mi negde u posvesti da li će neko da spomene vadjenje krvi. Da ne pričam o tome da ja i ne smem da idem da vadim krv. Da li ja to počinjem da ludim? Ili mi samo treba dobra seansa sa psihologom da bih pobedila taj strah?
Srdačan pozdrav, unapred hvala.
pdane u nesvest je refleksna reakcija.
probajte sa tehnikama telesnim koje pomazu da sprece padanje.
a ovo ostalo izgleda da je nauceni strah na koji bi mogli da proradite, ondnosno podlozan je promeni i nestajanju.
Vežbe disanja i relaksaciju mogu da smanje telesne reakcije, kao što kaže Žarko, i da Vam pomognu da imate veći osećaj kontrole nad situacijom.
Možete da imate dobre rezultate sa psihoterapijom, ali jedna seansa neće biti dovoljna, ma koliko da bude dobra 🙂 Računajte da je potrebno bar desetak seansi za postizanje promene. Ja Vam predlažem da izaberete kognitivno-bihejvioralnog terapeuta za najbrže rezultate.
Pozdrav!
stiskanje butina, zadnjice i trbusnjaka tokom vadjenja krvi, u sedecem polozaju moze da pomogne.
Grčenje većih mišića radi podizanja pritiska u samoj situaciji vađenja krvi što se tiče direktnog iskustva padanja u nesvest. Padanje u nesvest je zaštitna reakcija organizma kao posledica pada pritiska zarad eventualno sprečavanja veće količine krvi u slučaju otvorene povrede. Automatsko je i refleks o, bez uticaja svesti. Zato suprotna reakcija, voljno podizanje pritiska grčenjem mišića.
U svim ostalim situacijama gde se plašite i same priče o tome trebalo bi da se rešava psihoterapijom da biste raščlanili taj strah koji je naknadno povezan sa ovim osnovnim. Rešivo je relativno lako.
Postovana,
Reakcija koju ste imali u situaciji vadjenja krvi je postala uslovni odgovor na sve situacije koje po nekim karakteristikama podsecaju na situaciju vadjenja krvi, pa se sada strah generalizovao i prosirio i na situacije koje za vas licno nisu ugrozavajuce, cak ni direktno vezane za vas. Emocije se lako mogu usloviti, odnosno nauciti, ovako naucene emocionalne reakcije javljaju se u svakoj situaciji koja podseca na onu u kojoj se javila neprijatnost. Ovo ne znaci da ludite, a psihoterapijski rad vam svakako moze pomoci u savladavanju straha
Srdacan pozdrav